Promatram mlade roditelje po parkovima. I bude mi ih žao. Vidim da se batrgaju, isfrustrirani su, ne mogu savladati rođeno dijete od četiri godine. Jure za njima s posudicom po parku i hrane ih u trku, jer “on samo tako hoće jesti”. Trče za njima da im spriječe pad. Pusti ga da padne!, piše Sandra Todorović, a prenosi detinjarije.com
Sjećate li se vremena kada su stariji bili autoritet? Ja se sjećam vrlo dobro. Voljela sam te čvrsto utemeljene granice.
Bio je dovoljan očev prijekorni pogled za stolom da mi bude odmah jasno da se juha ne srče i da se ne priča punih usta. Nastavnici su se poštovali ustajanjem kad uđu u učionicu, gromkim: Dobar dan, napravljenim domaćim i urednom školskom keceljom.
Roditelji su bili red i zakon. Babe i djede smo slušali jer se to od nas očekivalo i to nikome nije predstavljalo problem. Ako nisi dobar u školi, jednostavno si na*ebao, nema se tu što dalje pričati. Nema van, nema bicikl, nema džeparac, sretan si ako ne dobiješ papučom po guzi odmah poslije roditeljskog. Riječ roditelja je posljednja.
Ako poslije izgovoriš makar “Dobro.” – slijedi upozorenje: “Ako li te ja opandrčim, ima da zujiš tri dana, jes ‘čuo? Moja je zadnja.” I ti onda samo klimneš glavom, ne isplati ti se riskirati da dobiješ kaznu, ide vikend. Najgore što ti se može dogoditi je da cijeli vikend trijebiš s babom rižu. Puno riže. Ili da čistiš klice s dvjesto kila proklijalih krumpira u podrumu.
Znao se red u vezi svega, i mi smo ga odrastajući prihvaćali kao čvrsto postavljenu granicu koja se ne prelazi. Ne voliš mahune za ručak? Jest ćeš ih za večeru. Nećeš ni za večeru? Čeka te to isto za doručak. Onda skužiš koliko je to ogavno, pa ih pojedeš za ručak kad ti je posluže.
Što ima slatko? “Ima – jabuke”. Nešto slađe? “Ima – naribaj jabuke sa šećerom, jedi šećer, ne znam … ima još pet dana do mirovine, tada će biti sladoleda.”
Nagrade za odličan uspjeh u školi i opće dobro vladanje su bile vrlo skromne i mi smo im se beskrajno radovali. Za odličan uspjeh od roditelja sam dobivala nešto posebno. Pamtim prvi walkman. I učila sam za taj walkman dan i noć, pisala referate, popravljala ocjene samo da u hodu mogu slušati Blondie i Depeche Mode u zelenim starkama koje sam dobila prošle godine za odličan uspjeh.
Nema komentara:
Objavi komentar